Community » Hattrick Press

Moj put do vrha - Spartan 300

Written by King_Leonidas

Skromno, moja prva sezona na HTu u prvoj ligi, možda emotivno, možda ne, ukratko ću napisati nešto o svom putu do ovdje.

Prije 7 i po godina sve je počelo, već prije sam čuo neke priče o HTu, o igri u kojoj si menadžer vlastitog kluba i sve određuješ, rođak mi pokaza par stvari, ukratko reče kako funkcioniše a ja pomislih da to moram početi igrati, kako ću sav početni kapital gurnut u 2 odlična mlada napadača koji će zabijati golove i igrati magično, ali nije baš tako bilo.

Nedugo nakon toga par jarana poče sa HTom pa sam se i ja odlučio okušati. Nas 4-5 smo živjeli HT dane, toliko se pričalo o HTu o tome ko je kakvog igrača kupio, ko šta trenira, ko ima kakve planove, ciljeve, ko ima boljeg igrača i slično.
Subote su bili posebni doživljaji, nizale su se jedna za drugom a mi smo gledali i očekivali pobjede naših timova. Prolazile su tako godine u treningu, u borbi za višom ligom, u podsvijesti je bio cilj, premijer liga.
Bilo je tu pokušaja davno, ulazak u 3 ligu recimo i slično sa solidnim igračima, ali neke povrede, kartoni i neke sumnjive odluke šveda dovele su me do toga da ohladim malo od HTa, ne da ohladim, već da poludim i da rasprodam ekipu.

Jako čudan period HTa, slabije sam u tom periodu pisao na forumu, bio u HT ludilu ali nekako bez rezultata dosta izvan njega, više čitao nego pisao, pratio kako šta, imao neke nove ciljeve, smišljao nove taktike kako postići ono što sam želio ostvariti prije 7 i po godina. A kad ljudima spomenem HT i kažem da sam nakon 7 i po godina ušao u prvu ligu, ljudi me blijedo pogledaju, 7 i po godina života igrati da bi došao do 1 lige neke online igre, pa ko to još radi? Ko ozbiljan igra online menadžer? HT je više od toga, sastavni dio života, ne oduzima ti vrijeme, već popuni ono slobodno, da razgledaš, smisliš, taktiziraš, što bi ja reko nabiješ vezu hhh..

Hattrick je čudesna igra za koju treba toliko vremena, živaca, sreće i znanja, HT je vise od strategije, ekonomije, menadžera ili bilo koje druge igre, jer ti dio sebe unosiš u HT. Znati imena i prezimena svih svojih igrača, brojeve, pozicije, utakmice, ali ne samo svoje, već i ljudi oko tebe koji igraju tu igru, nabrojati sastave drugih ekipa dok se prati HT subotom, pogađati i priželjkivati go svojih ljubimaca... koliko puta sam skočio kada je Fletli ili Sahman zabili go, bila je to 2007 godina, moji početci od 14te sezone HTa, počela je da se stvara neraskidiva nit između mene i ove igre.
Leći na spavanje i razmišljati o HTu o nekom mogućem pojačanju o utakmici koja te čeka u subotu, biti u iščekivanju toga, jer to čekaš da vidiš.

Svih tih godina cilj je bio isti, i evo, došao sam do svog cilja, svakako bi bilo lijepo osvojiti ovo takmičenje, reći da sam najbolji u državi, da sam te sezone bio bolji od svih tih menadžera koji su proživljavali trenutke koje sam ja proživljavao, koji su tugovali i radovali se zbog HTa, da sam bolji od svih! Da je moja emocija i strast na kraju pobijedila, ali nije bitno, došao sam tu u društvo najboljih da pokažem šta znam, šta me sve ove godine naučio HT, šta ovi igrači mogu, da li su dostojni onima prije 7-8 godina koji su donosili radost na moje lice, ko su prave legende kluba, sada ćemo vidjeti, sada je trenutak istine, trenutak koji se toliko godina čekao, i koji je došao, a do neki dan bio je tako daleko.

Da li je ovo sezona emocija ili sezona o kojoj ću nekada pričati, reći da sam bio u PL, medju najboljim trenerima države, da li će moj rezultat ostati zapažen ili ne, vidjet ćemo, ali jedno je bitno, sve ove godine održao sam ljubav prema HT-u, nikada nisam odustao, koliko god se nervirao, mrzio švede, proklinjao golove, sudije, utakmice... nisam posustao, pokazao sam i tvrdim da sam uspio, mogu reći da sam uspio u potpunosti, jer strast i ljubav prema Hattricku bila je jača od sudbine, a sudbina me dovela ovdje.
Sudbina se poigrala sa HT karijerom i pružila mi sansu, da napokon zaigram ovdje i pokažem šta znam i koliko sam naučio, a znanje sam upijao, sve ove godine, budite sigurni u to.

Toliko dragih ljudi sam upoznao preko HTa, čak i oni koji mi nisu bili dragi na forumu, u biti se pokazalo da su svi fantastični i druželjubivi, da su ozbiljni igrači i na HTu ali i u životu, uspješni, baš onako kako to na ovoj igri i treba biti. Ljudi koji dijele istu strast sa tobom pronađu zajednički jezik vrlo lako, sva HT druženja, miting i slične stvari ostanu čovjeku u lijepom sjećanju, nešto što te još više veze za HT, ljude koje vidiš koji te podsjećaju na HT, ljude sa kojima se uvijek rado pozdraviš, popiješ kafu, baciš šuplju.

Jednostavno vidiš da HT nije samo igra, već dio tebe i tvog života, dio svih onih ljudi koje vidiš na okupljanju, svi oni čekaju početak utakmice subotom u pola 2, bez obzira da li bili u prvoj ili VI ligi, bez obzira da li išli u školu ili na posao, bez obzira na starosnu dob, na spol, na stanje, na vrijeme, bilo sunce za izaći i prošetati ili snijeg za skijanje, bez obzira na nevrijeme, na slobodne vikende, bez obzira na djecu, porodice, zajednička okupljanja, svi oni čekaju početak utakmice i gledaju u svoje mobitele, kompjutere, laptope, bar potajno i čekaju pobjedonosni pogodak, šta god radili, subota pola 2 rezervisano je za HT, željeli ili ne, on je u podsvijesti, i željno se očekuje ishod meča, to ti je ono kao kad fanatični navijač čeka utakmicu omiljenog kluba, počneš dozivati ime svog napadača i čekaš da se nešto desi, da se izbaci novi tekst, crvenilo, bilo šta, čekaš na odgovor HTa tvojoj predanosti, jer tolike godine igrati, ne možeš a da ga ne voliš.

HT je više od igre ;)