Community » Hattrick Press

Hattrick - slatka briga između zalogaja

Written by tomobajer

Poglavlje prvo: Magija u kupu, magija u kuhinji

Još jedna srijeda u 'kupu', još jedno neprospavano jutro. Svatko tko me imalo poznaje zna da mi to teško pada. A želudac, taj nikad ne spava. Nakon rituala u kupaonici, u još uvijek zombijevskom stanju, kročim odrješito prema frižideru. Zasljepljuje me bjelina po otvaranju, ko da mi netko gura vilicu u oči, ali glad je ku*va, trebam nekaj da me pokrene, barem koju kap benzina da izdržim do poluvremena. I trebam brzo, tekma samo što nije počela, a osjećam obvezu da prije iste kukam odi na forumu. U ranjene oči nekako dolazi slika jogurta sa šumskim voćem s druge police. Jes! To je to! Brzinski ubacujem zobene u jogurt, mahnito miješam da dobijem konzistenciju, smještam se natrag na krevet u polumračnu sobu. Eh, to je već bolje, oči malo manje peku, trbuh malo manje bruji, tekma odbrojava početne sekunde, dan može početi. Primjećujem i da je voćni jogurt jedna od onih stvari koja te ne tjera da radiš grimase, ako si netom prije oprao zube.

...

Imam ga, sve tu negdje, ali ja zericu bolji. Ne lupa adrenalin kao u pravom kupu, ali veseli čovjeka taj žar 'live' prijenosa. Žuti! Molim Šveda da nije ozljeda. Dobro je. Prva šansa, naravno, ide njemu - obrane drže. Tekma se zaiskrila, sudija lak na kartonima. Prešam sve živo i neživo, najvjerojatnije svoje šanse, jer imam i posjed. Ako se ovako nastavi, od Magije bude ostao samo herbarij, ili, kak je Francek to ljepše sročio - prešana šunka. Hm, šunka mi zvuči odlično, aj sviraj više to poluvrijeme.

Izlazim iz kreveta k'o ispaljen iz topa, otvaram opet to rashladno čudo, vadim 3 domaća jaja, skromne ostatke zrnatog sira, i par šnitica domaće dimljene šunke. Taman da ubijem poluvrijeme. U tavu stavljam zericu domaće masti i komadiće predivne šunkice da se malo preprže. Uz taj se miris uvijek lijepo razbuditi. Dok to mesno božanstvo poprima zlaćanu boju, brzinski mutim jaja - malo soli, bibera i svježe nasjeckanog vlasca - i evo i njih u tavi. To te ja pitam! Omlet pri kraju, gasim vatru i dodajem sir, savršeni, pomalo slankasti kontrast. Zarolana 'palačinka' već je na tanjuru, skrajec kruha sa svim mogućim sjemenkama i šalica mlijeka. Da bi reč rekel! Još taman 7-8 minuta da to u miru Božjem pojedem.

...

Evo ga na, narafski da sam ga popil. A ni preša ne staje. Ali nekako mi je lakše to podnijeti uz puni želudac i milozvuke dobrog starog Valjka. Opa, opa! Ipak se okreće! Dva komada u dvije minute, tak se to dela. Sudija, sviraj kraj! Još jedna preša za fajrunt. Šved mi je danas naklonjen, neka, minimalna pobjeda za minimalno bolju ekipu. Lijepo je kad se odvrti očekivano. A sad se nameće jedno drugo pitanje - kaj se bude odvrtilo za ručak? Odjava, treba danas nešto i napraviti, mogao bi završiti prijevod kojeg odgađam već dobrih pet dana. Pa nek i drugi put napišu da nije hitno.

...

Četiri sata prošla ko od šale, treba malo protegnuti noge i odmoriti oči. Jede mi se nešto jušno, nešto okrepljujuće, nešto za dušu, 'comfort food', 'Essen für die Seele'. Ovo posljednje me sad podsjetilo na jedan odličan njemački film koji mi je svojedobno preporučio jolly_bravo - 'Soul Kitchen', toplo preporučam i Vama. Znam! Grah ričet! Stigla neki dan pošiljka graha od doma, pa i nisam morao puno razmišljati. Proletih u glavi recept, imam sve, bar mislim, osim kobasica. Sav nabrijan uskačem u patike i upućujem se prema najbližoj mesnici. Uzimam neka dva para kobaja za kuhanje, ništa ekstra, ali definitivno bolje i jeftinije nego da kupujem u Brodokomercu. Na povratku sam od susjedinog grma 'posudio' par listova lorbeka.

Bacam grah u lonac i dodajem vodu. Ubacujem jedan paradajz, njegova kiselina navodno pomaže da kožica na grahu malo omekša, da nema onog iritantnog škripeža, ma znate svi na kaj mislim. Škrob iz krumpira navodno radi istu stvar, a ko sam ja da radim kontra onoga kaj pričaju bakice. U loncu je ubrzo i koji česan češnjaka, dva-tri lovorova lista, i malo vegete. Paralelno u malo posoljene vode stavljam kuhati i ječmenu kašu. Sad treba ubiti otprilike sat vremena. Znam da ne budem radio ništa pametno dok se kuha osim ako baš nije turska sila, pa u nekoliko koraka dolazim do laptopa i laganim prstićima već upisujem svima poznatu nam domenu. Eno mi dva odgovora na forumu - Edi i Edi, njih 81 pik+kontre na mene jednoga. Ma dobar je Edi, dosad se već sigurno i zaljubio u Ademija. I Vrdoljaka. I još nekoliko njih. Bilo bi dosadno da svi isto razmišljamo. Ima ona jedna krasna - 100 ljudi, 100 ćudi, 100 žena, 200 sisa. Prije nego se zadubim u svu mudrost ove izreke, idem čekirati ovo na šporhetu. Naravno, dobar stari Murphy. Grah je bio iz škrinje, a ričet nisam stavio da se malo namače pred kuhanje, potrajat će to barem pola sata duže od očekivanoga, naglasak na barem. Srećom tu je ovo zeleno čudo. Mogao bih malo skoknuti na transfer listu pa ubosti nekaj za preprodaju, nisam već jako dugo, ne pamtim više. Neda mi se. Radije budem odvinuo Tajči na jutubu.

...

Dok grah i ričet ulaze u posljednju fazu termičke obrade, krećem sa završnom pripremom. Već je bilo i vrijeme, osjećam glad kako se mučki prikrada. U novi lonac na malo masti stavljam narezani luk i češnjak, pa ubrzo i malo špekeca i buđole. Obožavam dok se dinsta, to je uvijek nagovještaj nečeg finog. Uf, trga me, mislim da ne postoji čovjek koji može ostati ravnodušan na dotične miomirise. Kad se luk malo zažuti u lonac uskače i paprika da im pravi društvo. A i paradajz je uvijek za feštu. Da upotpunimo ovu simfoniju boja i mirisa, ekipi se pridružuje i mrkvica, jarki kolutići osvježavajuće slatkoće. Kad se to malo prodinsta i prožme, dodajem grah i nešto vode u kojoj se kuhao, da ima malo jakosti, dok ječmenu kašu obavezno dobro isperem i ocijedim. Onaj tko je istu kuhao, zna da joj, da budem blag, dobro dođe tuširanje. Evo opet koji lovorov list u loncu. Ulijevam vode da prekrije sastojke i ubacujem par i pol kobasica narezanih na kolutiće - kad je to kuhano, stvar je praktički riješena. Uzimam nekoliko zrna graha iz lonca i onaj krumpir koji se prije kuhao s njime, umutim malo vode, sve vilicom pretvorim u pire te vraćam natrag u lonac i promiješam. To je najprirodniji način da se jelo zgusne, bez brašna, ili zapreške koja bi mogla teško pasti na želudac. Preostaje samo izbalansirati začine. Pred kraj volim dodati i koju žlicu milerama za gustoću i još bogatiji okus, te par kapi vinskog octa. Konačno! Idemo jest! Tri velike šeflje (neki je prepoznaju pod nazivom palj, kaciol, grabljača, ili standardno, meni osobno grozna imenica, zaimača, to mi malo zvuči opasno) već su u tanjuru, puši se sve u šesnaest. Viskozno božanstvo miluje nepce i klizi niz grlo. E to je život! Ako postoji nekaj bolje od ovog graha, onda je to taj isti grah malo kasnije. Nema ništa bolje, nego kad takve delicije kao grah ričet, gulaši, čobanci i varijacije na temu malo odstoje, ili kad se ponovno podgriju, kao da je u njih udahnut neki novi život, kao da je običan igrač odjednom dobio specku.

Napojen i sretan, u neku ruku nepomičan, sjetim se da nisam pogledao koga sam izvukao u kvazikupu. Na moje veliko oduševljenje to je hors, stari prvoligaški kolega iz jednog košarkaškog menađerskog izazova u rapidnom propadanju, čije ime neću spomenuti iz poštovanja prema Švedima. Baš lijepo, kruha i igara.

...

Nakon još tri sata prevođenja, ili bolje rečeno, grudanja s nekim grotama u Pazinu, vrijeme je za večeru. Zahuškal bi od sreće kol'ko je ovo dobro. Nekaj! Nakon prilično produktivnog dana zadovoljno se razvaljujem na kauč, i uzimam laptop u krilo. Onako, iz navike, da prozborim koju sa svojim dragim spamkajevcima, da čujem koju zgodnu priču mudrog Imbre, koju dosjetku mudrijaša farkija, koju ribičku našeg keptna. I tako, da se poslužim riječima Drugog načina - Hej, hej, prođe ovaj dan, prođe ovaj dan, dan kao san.
Zlobnici će pitati, pa dobro, di je tu kakav desert, neka salata, nekaj zeleno? - Nema potrebe, imam hattrick!

P.S. Ako se netko slučajno pita o kojoj tekmi pišem, evo (497644184). Da, toliko je prošlo, više od sezone je meni trebalo da korigiram i sažmem zadnjih petnaestak redaka. Lijenost, ili 'dobre stvari vrijedi čekati' - procijenite sami.