Starac i Hattrick

Ernest Hemingway je, u svom djelu "Starac i more", napisao: "Čovjek može biti uništen ali ne i pobijeđen." Ova rečenica se savršeno uklapa u Hattrick istoriju jednog menadžera - 80 godina starog ignac35(5827577). Ovo je intervju sa njim - najstariji Hattrick korisnik u Poljskoj, a vjerovatno i u svijetu.

(http://s8.postimg.org/xttl3nc91/80_years_old_user.jpg)

1. Dobrodošli. Kako ste? Kako se osjećate? Velika mi je čast da radim sa vama ovaj intervju. Ovo je priznanje vama, vašoj ličnosti i vašoj strasti prema ovoj igri. Neće nas mnogo igrati Hattrick sa 80 godina. Možemo li da počnemo?
- U ljudskoj je prirodi da čovjek voli kada se prema njemu odnosite s interesovanjem. Zainteresovanost za moju ličnost mi prilično godi. Činjenica da u ovim godinama i dalje igram je nešto neuobičajeno. Loše je što se ova godišnjica desila tačno u vrijeme kad sam odlučio da rasprodam tim, ispadnem u niži rang i izgradim ga ponovo, ili jednostavno napustim Hattrick. Najveći razlog zbog koga bih napustio su ozbiljni zdravstveni problemi(dvostruki moždani udar i polomljena kičma) - kao i ostale bolesti u ovim godinama, i trenutno razmišljam da li da ostanem. Moji prijatelji mi ne daju ni da pomislim da napustim Hattrick. Vraćam se ljudskoj prirodi, na raspolaganju sam vam. Jedino se bojim da se stari mozak ne može nositi sa zadatkom. Ako nešto nije bilo u redu, molim te da imaš strpljena i da idemo "korak po korak".

2. Kada ste rođeni i šta radite u ovoj igri?
- Osjećam se kao da imam 80 godina, i krečnjak u glavi. Imao sam sreće da se rodim 31.03.1935. u gradu Torunj (op. r.: grad Nikole Kopernika). Šta radim u ovoj igri? Čini mi se da se borim za trofeje, za pobjedu. Ali protivnici ne pokazuju poštovanje za moju starost, i pokazali su mi gdje je moje mjesto. Prema meni se odnose kao i prema ostalima. I sviđa mi se to, moram priznati. Osjećam da sam još uvijek živ, i da se mogu takmičiti sa mladim ljudima.

3. Kao što ste rekli, stvari idu loše u vašem klubu. Da li je vrijeme za renoviranje?
- Čekao sam malo više nego što je trebalo pa su moji igrači izgubili vrijednost. Još jedna sezona i "Romania" bi vjerovatno bankrotirala. Odluka je pala u gotovo posljednjem trenutku(mislim da je računovođa kluba više sposoban nego ja). Trenutno želim da sačekam niže cijene igrača. Zaposliću i novog trenera. Za trening ću kupiti napadače, i možda ću se ponovo uzdići ako budem imao dovoljno vremena. Imam previše domaćinskih obaveza. I to je najbitnije, po mom mišljenju.

4. Čime se bavite van Hattrick-a i pored vođenja domaćinstva? Kako kao 80-godišnjak izlazite na kraj sa kompjuterom?
- Zapravo, obaveze oko kuće i porodice su najvažnije i oduzmu dan, tako da dan postane dosta kratak. U ovim godinama sve postaje sporije. Odustao sam od bašte, u kojoj sam ranije uživao. Donekle zapostavljeno jezerce oko kog smo ja, moja žena, prijatelji i komšije pili litre kafe. Takva je priroda stvari. Kako se nositi sa kompjuterom? Prvi put kada sam sjeo ispred kompjutera bilo je u decembru 2005, kada sam imao oko 70 godina. Bilo me je sramota pred mojom djecom, što sam tako star, a i dalje imam takvo mišljenje. "Djeca" - 50-godišnjaci, shvatila su to kao uživanje i kupila mi kompjuter. Početak je bio težak, pa i sada su neke stvari. U ovim godinama ljudi imaju problem učenja novih stvari, ali sam polako naučio neke. Nisam "odlikaš", niti ću ikada biti naučnik za kompjutere, ali se nekako držim. Trenutno, ne mogu da zamislim život bez pristupa internetu. Kako je svijet funkcionisao bez njega?

5. Internet... koje sajtove posjećujete osim Hattrick-a? Šta volite da gledate, čitate? Imate li prijatelje na internetu? Da li ljude sa Hattrick-a poznajete uživo? Znam da ste u jednom periodu bili prijatelj sa menadžerom drago(2909702), koji više ne igra Hattrick, ali je u Poljskoj Hattrick zajednici bio poznata figura - selektor Nacionalnog tima.
- Najviše posjećujem sportske sajtove, neke online igre o baštovanstvu, kulinarske sajtove(prinuđen sam da kuvam). Koristim Skype da ostvarim vizuelni kontakt sa svojom porodicom širom svijeta. Čitam samo lokalnu štampu, i moje omiljene novine. Vid mi ne dozvoljava više. U stvarnom životu imam mnogo prijatelja sa Hattrick-a, koji mi nisu samo komšije. Drago i njegova žena su nas često posjećivali. Sada ostvarim samo kontakt preko telefona sa njim.

6. Ko vas podstiče da igrate Hattrick? Drugim riječima: kako ste dospjeli ovdje?
- Prijatelj mi je predstavio HT - jertorb(6864125), koristio je veoma jake argumente da me nagovori. Mnogo mu hvala na tome!

7. Šta vam se sviđa na Hattrick-u? I šta ne?
- Ako u ovome učestvujem to znači da mi se sviđa. Ponekad mi se ne dopada rasprava na forumu. Ali imam pravo da je ignorišem.

8. Možete li nam opisati svoj dan? Od trenutka kada ustanete, do trenutka kada odete na spavanje. Kako dan prolazi jednom 80-godišnjaku? Nadam se da ćemo svi doživjeti toliko, i da ćemo kao i vi i tada igrati Hattrick!
- Dan je podređen mojoj bolesnoj supruzi. Imala je dva moždana udara i prelom kičme. Moj život je posvećen njoj i njenim potrebama. Postoje i neke intimne potrebe, koje ne mogu iznijeti ovdje. Ustajem u različito vrijeme. Dosta mog vremena, čak i kad ga imam malo, provedem(možda će biti smiješno) igrajući "My free farm". Tu igru shvatamo kao mentalnu rehabilitaciju za moju suprugu, koja daje odlične rezultate. Sve obaveze oko kuće - koja je dvospratna, ima svoju baštu - koja je uobičajeno podijeljena na oba supružnika, moram da odradim sam. Kupovina, doručak, čišćenje, obroci, pranje suđa... ko ima porodicu shvatiće o čemu pričam. Pored toga, moje godine i razne bolesti ponekad učine da mi je svega dosta. Postoje trenuci, i ima ih mnogo više, u kojima mogu da ispunim obećanje, koje sam dao prije 60 godina, da je neću ostaviti. I to me čini srećnim. Nemam određen raspored obaveza - na potrebe ragujem u momentu.

9. 60 godina ste zajedno? To je fantastično! Sjećate li se kako ste se upoznali? Kako ste je zaprosili? Molim vas, ispričajte nam vašu predivnu ljubavnu priču...
- Ne postoji ništa zanimljivo u ovoj priči. Upoznali smo se na poslu. Stvari su odmah "kliknule" i varnica ima čak i danas. Kažu da ljubav pređe u naviku, ali postoje trenuci kada volim da grlim moju ženu. Tada se osjećamo povezano, i svi problemi nestanu na momenat. Uživamo u tome što smo zajedno. Ne mogu reći da je naš život bio kao u raju. Bilo je teških momenata, mirnih dana, sporova. Ali nikada nije bilo ružnih riječi i nasilja.
Nije bilo vjeridbe, bili smo siromašni. Ja sam bio siroče, a ona nije imala oca. Prijatelji sa posla(radili smo u Gradskoj Hali) organizovali su za nas predivno građansko vjenčanje. Nezaboravni trenuci. Kasnije, proza života, dva neodoljiva sina. U našoj okolini smo uvijek imali druželjubivih ljudi, i da kažem istinu - sa vrlo malo izuzetaka - tako je i dan danas.

10. Kako se zove vaša voljena supruga?
- Njeno ime je Lidija. Vjenčali smo se 1954.-e. Porodična radoznalost može biti činjenica što se prvi sin rodio 05.05.1955. Dali smo mu ime Waldemar, bez gledanja na datum i ispostavilo se da je prema imenskom kalendaru(op. r.: imenski kalendar ima svaka strana zemlja) to ime takođe vezano za 5. maj!

11. Imali ste samo 19 godina na vjenčanju, a sada ste 61-nu godinu braka! Postoji li par u Poljskoj koji je duže u braku?
- Dobro izračunato. Imajte na umu da sam bio siroče, i stvaranje cjelokupne porodice je u mom slučaju bilo nešto veoma važno. Na sreću, sudbina nam je dodijelila osjećaj odgovornosti, i riječi "do smrti" predstavljaju ono najvažnije za nas. Biću otvoren... Imam dva sina, tri unuke i jednog unuka, pet praunuka i tri praunuke. Najstarija praunuka ima 15 godina. Dogovorili smo se da nećemo umrijeti sve dok se ona ne uda. Ona je rekla da se neće udati, i mi sada moramo da živimo :) Što se tiče 60 godina braka, vjerovatno postoje mnoge porodice poput ove.

12. Vaša praunuka je baš divna, neće se udati, a vi ćete moći da živite i živite... i možda će vaša sreća trajati vječno. Ranije ste pomenuli da je vaša žena veoma bolesna i da ima, pored ostalih, ozbiljnih problema sa kičmom. Da li je to bila nezgoda?
- Teško je reći. Kada je imala moždani udar pala je, pa je povrijedila kičmu. Srećom, to nije dislocirani prelom i prošlo je bez oštećenja srži. Međutim, oko mjesec dana spavala je u sjedećem položaju na stolici. To je bio užasan prizor, i bila je užasno umorna. Svako nakašljavanje stvaralo joj je ogroman bol. Provodi mnogo sati ispred računara(ima lično svoj), čak je i starija par mjeseci od mene, i plaća sve kućne račune sa našeg bankarskog računa. Ona je tako kul!

13. Vratimo se na priču o HT-u. Šta trenirate? Koje taktike volite da igrate? Koje formacije?
- Sada - kao što sam rekao - ne učestvujem više u igri. Međutim, odlučio sam da ću ostati sa vama neko vrijeme. Na sredini sezone kupiću igrače, zaposliti novog trenera i trenirati napad. To me primorava da igram formacije sa 3 napadača, a to su 2-5-3 i 3-4-3. Često igram sa jednim krilom.
Do sada sam takođe trenirao napad, rotirao trenirce i trojicu sam ostavljao za sebe i potrebe mog tima. Bio sam veoma škrt, i nisam želio da prodam nijednog igrača. Imao sam veoma jake rezervne igrače. Razlog za to je bilo zadovoljstvo pobjeđivanja, znajući da ću svejedno napustiti igru. Ali sam još uvijek ovdje.
(8110252) - a ovo je moj sin koji živi u Engleskoj.

14. Znači imate prijatelje u stvarnom svijetu koji igraju Hattrick. Jedan vaš sin igra Hattrick. A vaša voljena žena nema ništa protiv toga. Neobično! Jedan moj stari prijatelj sa Hattrick-a je rekao da je Hattrick jedina igra koja ima dušu. Ali šta bi radili kada ne bi bilo interneta? Šta je vaša razonoda? Čitanje knjiga(kojih), gledanje filmova(kojih), društvenih igara, igrate li karte, družite li se(sa kim), idete li u šetnje(gdje)?
- Ovo je široka tema.
Kao i svaki muškarac interesujem se za sport u širokom luku: fudbal, odbojka, tenis, Formula-1. Da kažem istinu - za svaki sport u kom Poljska ima neka priznanja. Drago mi je zbog njihovih nagrada, i zbog toga se osjećam bolje. U prosjeku, igrao sam šah i bridž. Od kada sam odrastao volio sam da pecam. U tome imam mnogo priznanja. Nekoliko puta sam bio prvak udruženja. Bio sam i predstavnik udruženja na regionalnim takmičenjima, ali obično sam imao lošije rezultate. Interesantno je to što je i moja žena bila zainteresovana za pecanje, ali samo radi zabave. Šetnja? Oboje smo bili veoma aktivni u PTTK - Poljska Turistička Organizacija. Šetnja po planinama, čak i sa djecom u rancu, eh! To je bilo to. Kasnije je bilo večernjeg umora, izjutra umivanja u potoku i nastavljanja puta. Imali smo mnogo pređenih kilometara u nogama. Stali bi u Szczawno Zdroj-u. Sudetenland. Kasnije Myszków u blizini podnožja. U tim danima, biljke, fabrike su imale trenere koji su nam pružali ono najbolje - fanatici. Isto je tako i sa pecanjem, imamo mnogo toga da pamtimo...

Mnogo vam hvala na intervjuu.

Link directly to this article (HT-ML, for the forum): [ArticleID=19221]