Community » Hattrick Press

Intervju s konavokom

Written by LA-Buska

U ovom razgovoru možete pročitati kako pripadnica ljepšeg spola doživljava hattrick, hattrickaše, ali i kako oni gledaju na nju. Uz to, pročitajte pokoju anegdotu ili pošalicu.

Ukratko se predstavite.
Za one koji ne znaju, u ht svijetu sam konavoka ili Kone kako su me od milja prozvali moji prijatelji hattrickaši, a rođenjem sam dobila ime Ana. Bračno stanje: neudata. Nemam djece. Stalno zaposlena. Kreditno opterećena još godinu i po. Od nekretnina nemam ništa, a od pokretnina Peugoet 308 star 4 godine. Prebivalište: Konavle, 30 km jugoistočno od Dubrovnika. Dovoljno za početak?

Žena u nogometnoj online igrici? Kako je počelo, kako se nastavilo?
Moram priznati da je i meni to ponekad čudno. Tad kad sam počinjala nije mi bilo. Valjda zato što sam bila mlađa, a mladima je sve dozvoljeno i svakakve im se ludorije opraštaju. :p Počelo je prije skoro 12 godina, odnosno početkom 2004. godine na nagovor prijatelja KhazadDoom koji me pozvao da se pridružim hattricku i uplatim supporterstvo i supportam ga kako bi on skočio na ljestvici hattrickaša po broju supportanih klubova :) Nastavilo se izborom naziva tima, fun cluba, izgledom loga, a nakon toga su me hattrick i pažnja svih tih alfa mužjaka toliko osvojili da više nije bilo povratka. :) U to doba je postojala prestižna federacija Babinjak koja je okupljala isključivo ženske menadžere. U jednom momentu nas je bilo čak 12. Bojale smo se što će se dogoditi ukoliko nas bude 13, ali se ispostavilo da je strah bio nepotreban jer nikad nismo došle do tog broja. Sigurna sam da i dan danas hattrickaši, koji su živjeli u to doba i postoje još i danas, žarko žele znati što se događalo u našim ženskim redovima i o čemu smo ćakulale.

Je li hattrick više od igre? Ima li još žara?
Hattrick je uvijek bio više od igre. Štoviše, nikad nije ni bio igra. Je li to zato što kao žena nemam pojma o nogometu :) ili zato što je ekipa bila dobra, ne znam, ali da nije komuniciranja i druženja, nitko od nas ne bi ovoliko trajao. Upravo to je ono što žar održava da se ne ugasi. Ima razdoblja kad zbog obveza hattrick trpi ili frustracije lošim rezultatima i tad lagano tinja u gomili pepela, ali se nakon nekog vremena opet razbukta.

Kako izgleda prosječan dan na hattricku? Omiljeni hetrikaši?
Nekad počinje prije pranja zuba :) ali radnim danom počne već od 8 sata čim se upali računalo i provjere mailovi vezani za posao, iduće je logiranje na hattrick i gasi se tek kad se ide na marendu, odnosno kad se u 16:00 gasi računalo. Naravno da se i doma na laptopu svakodnevno logiram. Uvijek treba nešto provjeriti. Stanje igrača na TL, rezultate treninga, događanja na forumu, odgovore na postove. Hattrick je jednostavno stil života. Stvarni život u kojem imaš više od jednog ljubimca. Zbog toga ne bih htjela isticati one koji su mi više omiljeni od drugih jer bi se moglo dogoditi da nekog izostavim, a tko zna kakve bi bile posljedice. Nikad ne skrivam svoje osjećaje pa je sigurno svima i jasno koga simpatiziram i bez da izrečem imenom i prezimenom.

Rivalstva, uspjesi, neuspjesi i želje u hattrick karijeri?
Uh, rivalstva su svojedobno bila žestoka. Posebno u doba kad ligaški forumi nisu bili mrtvi. Danas mi je muka od toga što nemam s kim u svojoj ligi prokomentirati događanja. Moj najveći uspjeh jest osvajanje treće lige i igranje kvalifikacija za ulazak u drugu ligu. Pravit ću se pametna pa reći da takav razvoj događanja kroz više od desetljeća igranja nije zbog mog neznanja nego jer sam bugirana u MIDu. :)Nekad sam željela ponoviti uspjeh menadžerice Janje koja je dugo vremena plesala u prvoj ligi i to isključivo igrajući CA dok je većina nas ostalih trenirala playmaking, ali želja više nema jer sam postala svjesna da ne mogu dalje od toga čak i kad se trudim. Zato već neko vrijeme životarim u jako niskim ligama.

Vaš rad oko reprezentacije?
Na žalost ili na sreću, ovisno kako gledate, nisam imala doticaja s reprezentacijom osim kandidature za izbornika i gorljivom podržavanja meni dragih ljudi u njihovim kandidaturama.

Vaša iskustva i mišljenja o izboru i radu osoblja (gm, mod,..), forumu i slično.
Koliko god i inače preferiram strog režim i postojanje discipline (i sama sam bila MOD), na hattricku se u zadnje vrijeme s tim pretjeruje. Još uvijek postoje priče o thindu – strahu i trepetu svih korisnika, ali on je mila majka prema ovome što se danas događa. Thind je s razlogom bio Atila bič božji. Danas su dvije krajnosti. Ili se dopuštaju gluposti od kojima se mnogima povraća ili se često provodi diktatura. Bit ću dobra pa reći kako se i jedno i drugo događa impulzivno i bez razmišljanja, a ne iz zlobe i nedostatka pameti.:) Mada je i nedostatak koncentracije i nesposobnosti da se stane na loptu i promisli također nešto što nije lijepa karakterna osobina.

Kako se mijenjao vaš pogled na hattrick kroz sve ove godine, kako vidite budućnost hattricka?
Žalosti me reći kako hattrick više nije ono što je bio. Teško je govoriti o njegovoj budućnosti ako se i dalje nastavi ovakvo ponašanje njegovih gazda. Konstantno povećanje rasta cijene supporterstva koje nije ničim opravdano samo izaziva frustracije i revolt kod korisnika, a onda se nezadovoljstvo prenosi dalje u začarani krug pa ti i igra koja ti je svojedobno bila zanimljiva postaje manje važna.

Kako povećati broj hattrickaša, zadržati korisnike i približiti ga novim generacijama?
Odgovor jednim dijelom leži u prethodnom postu. Osim financijske strane na kojoj treba poraditi, za zadržati postojeće korisnike treba uspostaviti ravnotežu između osoblja i korisnika, a za nove igrače je uvijek bila usmena predaja. I naravno, nastaviti s HT skupovima. :)

Poznati ste sudionik mitinga, kako su prošli? Ima li tamo samo alkohola ili i nešto više? Žena među čoporom mužjaka?
Ma ja sam više sudionik „na jeziku“, odnosno puno pišem i komentiram (lajavo žensko) kad je aktivan forum o HT skupu pa se ponekad stekne dojam da sam tamo i bila. U stvari sam bila samo u Puli i zadnji dan na rastanku u Novskoj u Hrvatskoj i dva puta na Ivanovim koritima u Crnoj Gori, s tim da su tamo jednodnevni, a ne vikend skupovi kao kod nas. Alkohola tijekom dana uopće nema. Treba ga svijećom tražiti. :) Vjerojatno se zato sve nadoknadi u samo par noćnih sati kojima nikad nisam bila sudionik. Ako si dio hattricka, onda u njihovim očima prestaješ biti žena. Postaješ bespolac. Kolega. Prika. Pajdo. Jednakopravni hattrickaš. Niti te gledaju kao kobci niti imaš privilegije. Npr. možeš bez problema paradirati polugola, neće te primijetiti. Isto tako, kad stigne odojak na ražnju, moraš se sama misliti da uhvatiš koji bokun jer će isti sekund zaboraviti na kavalirstvo i navaliti na hranu. :)

Budući da ste tu kroz čitav niz godina biste li željeli još nešto spomenuti što je obilježilo vas i hattrick?
Bilo je svega i svačega. Dalo bi se danima pričati (kao da do sada već nisam dovoljno natrkeljala). Npr. kad sam prvi put u živo trebala upoznati menadžera Zv_O_ne koji je iz Zagreba avionom letio do Dubrovnika, dočekala sam ga na aerodromu s crvenim tapitom. Prethodno sam danima išla po dubrovačkim butigama i tražila kričavo crveni tapit i to onaj koji se prodaje na metre i može se po želji rezati onoliko koliko kupac želi kupiti. Ili kad mi je Urban uletio s pričom o konavoskom vinu valjda me želeći nasmijati vicem o konavoskoj škrtosti (Na samrtnoj postelji Konavljanin zove sina i govori mu:“Sine, otkrit ću ti jednu tajnu. Znaš, vino se može i od grožđa proizvesti.“), a izazvao je u stvari kontra efekt jer se, naravno, zapjenim kad mi bilo tko dirne u Konavle. Ili kad sam prije dvije godine bila nešto jako tužna pa mi je Buzzbomb bez mog znanja uplatio supportera. Ili pričica da je Tri_patuljka odavno prestao igrati hattrick, ali smo i dalje povezani i krštena sam kuma njegovoj starijoj kćeri. Ili kad se ekipa hattrickaša vraćala s jednog od mnogih HT meetinga pa su se, iako su bili pod utjecajem alkohola, sjetili da mi je rođendan i zvali me iz auta i milozvučno mi zapjevali sretan rođendan. Ili kad me sime13 dočekao na kolodvoru u cik zore, iako je noć prije lumpovao, kako bi mi se ponudio nositi kofere. Ma tko ih ne bi volio? :)